protiv krajnjega zla te se izgube. Prve bitke s kojima ćete se suočiti u vašoj avanturi su protiv relativno suvremenih zarobljenih vojnika , dok kasnije sa pješadijom iz Prvoga Svjetskog rata, Križarima i ostalim ratnicima, svaki izobličen iz ranije

i neospornu društvenu istinu da su nakon Drugog svjetskog rata počinjeni masovni ratni zločini nad desetinama tisuća zarobljenih vojnika , civila žena i djece bez suđenja. Tu činjenicu dio društveno-političke elite ne prihvaća do kraja, a posebno dio

iznosim ukupni do sada poznati broj žrtava, zatim koliko je od toga civila i među njima djece te koliko je ubijenih zarobljenih vojnika HVO-a. Svaka od tih brojki zaslužuje svoj komentar i o njima ću nešto reći. Ovome tabelarnom pregledu dodao sam i broj

ne može još ni razmišljati, a u nekim općinama, u kojima bi se već sada to moglo raditi, nema inicijative. zarobljenih vojnika HVO-a u ratnom sukobu s Armijom BiH je 518. Ni taj broj nije konačan, jer nisu poznate sve žrtve uopće pa ni ubijeni ni

po par ručnih bombi da dokrajče ranjene. Dok su nam slali uniformiranu bandu mi smo to bez pogovora radili, ali kad su iza zarobljenih vojnika na nasip stizale žene s djecom, mnogi su od nas odustali. Jednostavno nisu mogli ubijati žene i djecu. Takvima su

Armije BiH upali su 16. rujna 1993. godine u selo Hudutsko i tom prilikom zarobili oko 25 pripadnika HVO-a. Trojicu zarobljenih vojnika HVO-a odveli su u zatvor Muzej u Jablanici. Ostali ratni zarobljenici su strijeljani, što je izravna povreda

Petrinje rekao je kako je žalosno što se još uvijek špekulira o broju žrtava iako se zna da su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Ta stradanja bila su najteža za hrvatski narod. Zato se žrtve Bleiburga i

) izvršen je, između 8 i 9 sati ujutro, napad na selo Trusina (Općina Konjic) pri čemu je u sat vremena ubijeno 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici Armije BiH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli a od djela civila su napravili

razoružano je oko 1200 njemačkih vojnika pod zapovjedništvom kontraadmirala Waue. Nitko od tih razoružanih i zarobljenih vojnika nije ostao živ, jer su partizani prilikom oslobađanja Pule imali veliki broj poginulih vojnika, pa su zarobljenici

propagandu, koja preuveličava broj žrtava, te krivnju pripisuje svim Hrvatima. zarobljenih vojnika NDH, Wermachta, Jugoslovenske vojske u otadžbini i drugih pri kraju i nakon završetka rata (što se obično

i Stupnom Dolu. Istodobno se prešućuju brojnija i masovnija stratišta Hrvata, ubojstva i masakriranja civila i zarobljenih vojnika HVO-a. Na takvu insinuaciju ovako je jednom reagirao fra Petar Anđelović, bosanski franjevački provincijal: "

da jednog te istog dana, na blagdan sv. Ante Padovanskog, u kakanjskoj općini bude ubijeno 69 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a, a na raznim mjestima. Ili je izvan sustava da u travničkoj općini 8. lipnja 1993. godine, također na raznim

općini 8. lipnja 1993. godine, također na raznim mjestima, postrojbe Armije BiH ubiju 87 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a. Teško je toliku množinu hrvatskih stratišta i žrtava opravdati postupcima muslimansko-bošnjačkih vojnika,

je iz travničke općine oko 19 tisuća Hrvata. Pri ekshumaciji u zaseoku Bikoši, selo Maljine, gdje je ubijeno 30 civila i zarobljenih vojnika HVO-a zapaženo je da je devet tijela bilo bez glave. Ta masovna grobnica je bila pokrivena gradskim smećem, koje je

1993., kada su se hrvatske snage povukle i područje predale UN-ovim "mirovnjacima ", ubijena 23 srpska civila i pet zarobljenih vojnika , a uništeno je 300 građevina.